Paul Super, konsultant hirurg, razmišlja o skoro šest godina rada u mobilnim bioskopima Vanguard

Paul i Chris su govorili o tome kako su tri mobilna laminarna teatra Vanguard, u kojima rade klinički timovi Vanguard, bila od vitalnog značaja za postizanje promjenjivih ciljeva univerzitetskih bolnica u Birmingemu tokom saradnje koja traje skoro šest godina. Paul je vrlo pohvalan za pozorišta, a vještine, stav i posvećenost ljudi Vanguard ostavili su još veći utisak.

Za bolji uvid, postoji studija slučaja, ovdje.

Za drugi pogled na ovu saradnju, intervju sa Natalie Arnold, UHB Operativnim menadžerom, je ovdje.

Chris:

Paul, zaista je lijepo vidjeti te danas i stvarno cijenim što si došao razgovarati sa mnom. Mislim da je možda najbolje mjesto za početak samo da se upoznate s tim ko ste i kakvu ulogu imate ovdje u bolnici.

Paul:

Moje veliko zadovoljstvo. Ja sam opšti hirurg i radim u ovoj bolnici 25 godina. Moje subspecijalističko interesovanje je benigna hirurgija gornjeg GI, a to uključuje i barijatrijsku hirurgiju. A moje menadžerske obaveze su bile između 2017. i 2022. To je period od pet godina. Bio sam vođa kliničke službe za trust, koji je imao jurisdikciju nad 75, 76 pozorišta.

Chris:

Odlično. I stoga, vi ste, kao što ste rekli, bili ovdje na početku našeg prvog pozorišta na lokaciji Solihull 2019. Budite zaista dobri samo da shvatite šta je bilo razmišljanje iza postavljanja Vanguard teatra na lokaciji, prije pet godina…

"Nismo mogli da napravimo operaciju žučne kese u jednom od postojećih pozorišta jer je već toliko korisnika koristilo pozorišta. Uvijek nam je nedostajalo pozorišnih resursa. Imajući to na umu, došao je prijedlog da se Vanguard pozorište naruči na povjerenje. ..I bili smo u mogućnosti da pogodimo te mete tako što smo imali samostalni teatar koji je izvodio upravo ovu operaciju."

– Paul Super, konsultant gornjeg GI hirurga, Univerzitetske bolnice Birmingham Smith

Paul:

Da, 2019. godine, to je bilo prije Covida. Tražili smo dodatne kapacitete pozorišta i imali smo dvije mogućnosti. Mogli bismo ili da uspostavimo večernji i vikend rad, ili da pokušamo da proširimo pozorišta. Operacija gornjeg gastrointestinalnog trakta postojala je na četiri različita mjesta i imali smo problem s operacijom žučne kese. Liste čekanja su bile veoma dugačke, i mnogi praktičari i hirurzi su radili operaciju žučne kese, ali je sve to rađeno drugačije, i zaista, ne baš efikasno.

Postojao je zahtjev da se uradi hitna operacija žučne kese i da postoji put da se oni uvrste na izborne liste. I imajući sve to na umu, smatrali smo da bi bila dobra ideja da sve operacije žučne kese objedinimo u jednu salu. I brzo je postalo jasno na svim sastancima koje smo imali da ne možemo napraviti operaciju žučne kese u jednom od postojećih pozorišta jer toliko korisnika već koristi pozorište. Uvek su nam nedostajali pozorišni resursi. Imajući to na umu, došlo je do prijedloga da se Vanguard pozorište ustupi na tu lokaciju i da jedno pozorište postane pozorište koje se koristi za laparoskopsku holecistektomiju. I zaista, to je ono na šta smo se upustili.

Chris:

A da li znate da li su u to vreme bile istražene druge opcije i zašto je baš Vanguard izabran?

Paul:

Pa, opcije koje su nam u to vrijeme bile na raspolaganju bile su da izbacimo ljude iz postojećih pozorišta, što ne bi prošlo baš najbolje, ili da idemo na rad vikendom i noću samo da bismo stvorili dodatni kapacitet. I naravno, ljudi koji su raseljeni iz tog postojećeg pozorišta morali bi da preuzmu te večernje i vikend liste. I imali smo dosta osoblja, barem medicinskog osoblja, za operacije i anesteziju. A samo ono što nismo imali je mjesto da ih stavimo.

Dakle, imajući to na umu, očigledno rješenje je bila izgradnja novog pozorišta. To ne bi bilo dovoljno brzo. Dakle, uzeli smo Vanguard teatar.

Chris:

I tokom razgovora koje smo vodili, postaje sasvim jasno da ste sasvim drugačije pristupili čitavoj strani stvari. I znam da ste se toga već malo dotakli, ali možete li samo opisati šta je bilo inovativno u vezi sa načinom na koji ste pristupili aktivnosti čole u krilu i kakve ste rezultate počeli da dobijate na pozadini toga?

Paul:

Imali smo sve veće liste čekanja, a kolekciju je radilo previše ljudi u previše različitih pozorišta, a to samo uvodi prilično izraženu neefikasnost. Određivanjem jednog pozorišnog prostora da radi lap choles za poverenje, sve što je trebalo da uradimo je da smislimo odgovarajuću rotu gde bi svi koji to trenutno rade dolazili i radili ih u tom jednom pozorištu na osnovu ugovora.

U mom slučaju dolazio sam dva puta mjesečno, a sve ostale dane sam se vraćao u uobičajeno pozorište i obavljao druge poslove, ali ne i operaciju žučne kese. To je značilo da možemo bolje planirati kapacitete. Pozorište je uzimalo 5 ili 6 krugova svakog osmosatnog dana. U tome smo uspjeli ostaviti prazno mjesto lap chole spisak hitnih žučnih koleba koje su predstavljene kao hitni slučajevi za stanja kao što su pankreatitis i holecistitis. Mogli bi se smjestiti na planirane liste u roku od nekoliko sedmica.

I bili smo u mogućnosti da pogodimo te mete tako što smo imali samostalni teatar koji je izvodio upravo ovu operaciju.

Chris:

I pretpostavljam da su se stvari poprilično pomakle od Covida. Sada ću za trenutak doći da pričam o Covidu. Ali cijeli utjecaj oko lista čekanja i, pacijenti koji čekaju duže od, pretpostavljam, idealnog i ciljanog, zvuči kao da su promjene koje ste napravili posebno oko čole u krilu zaista pomogle da se nekako probijete kroz izazove koje biste imali oko pacijenata predugo čekanje u tom trenutku.

Paul:

Pa, došlo je u dobrom trenutku jer, iako je to bilo prije Covida, novo kino samo je povećalo kapacitet. U to vrijeme povjerenje je imalo više od 70 bioskopa, a jedan dodatni bioskop ne zvuči previše, ali to je kao povećanje kapaciteta za 1,51 TP4T. To je samo značilo da se lista čekanja više ne povećava i da je zbog toga počela da se smanjuje.

Chris:

Dakle, već smo razgovarali o Covidu. Spomenuo sam to prije samo minut. Dakle, kako se pozorište koristilo tokom Covida?

Paul:

Ovo područje je bilo prilično jedinstveno po tome što je Vanguard uspostavljen na lokaciji bolnice Solihull. Imamo četiri lokacije u povjerenju i na dvije od njih pacijenti sa Covidom i ljudi koji možda imaju Covid mogli bi se prilično lako odvojiti od pregledanih pacijenata na zelenoj stazi koji dolaze na planiranu operaciju u području bez Covida. Kada je u pitanju ova konkretna bolnica u Solihulu, činilo se očiglednim da imamo puno kreveta, ali zapravo nismo imali mnogo hitne pomoći kroz nju.

Dakle, zaustavljanjem svih hitnih tokova koji dolaze u Solihull, riješili smo problem postojanja bolnice bez Covida. Ali ono što nismo imali je bio pozorišni prostor jer su ovdje bila samo četiri pozorišta plus dva dnevna kazališta. Dakle, imamo ogromnu bolnicu sa osam odeljenja, deset odeljenja, a imali smo samo šest sala ukupno, što nije bilo dovoljno za onoliko odeljenja koje smo imali.

Srećom, ovdje smo već imali jedno Vanguard kino, ali to nije bilo dovoljno.

Chris:

Što me zapravo dovodi do sljedeće tačke. Dakle, nakon Covida, izazovi, u smislu izbornih zaostataka, koji su dobro dokumentovani, ako se išta zapravo i dalje povećavaju u posljednjih nekoliko godina. Dakle, prešli smo od jednog pozorišta do tri pozorišta i dodatnog osoblja, zapravo. Zato dobro razumite logičan proces iza toga i vrstu aktivnosti koju ste radili u ovim pozorištima u posljednjih nekoliko godina.

Paul:

Ono što smo otkrili nakon Covida je da smo imali ogroman zaostatak koji se značajno povećao tokom Covida. Čak i sa načinom rada nakon Covida, naše liste čekanja su se i dalje polako povećavale jer nismo imali dovoljno čistih kapaciteta na zelenom putu da se nosimo sa zaostalim slučajevima. Ali imali smo dobro iskustvo sa Vanguard jer je prednost koju imamo kao poverenje sa Vanguard to što su pozorišta napuštena, a medicinsko osoblje obezbeđuje organizacija Vanguard, a ostalo mi možemo da obezbedimo. Imali smo hirurge, imali smo anesteziologe, a ono što nam je bilo potrebno je bilo više pozorišnih kapaciteta za ovu lokaciju. I planirali smo da instaliramo još dva Vanguard i kada su pušteni u rad i pušteni u rad, brzo smo riješili zaostatak koji se postepeno smanjivao prilično brzo.

Chris:

A u smislu svestranosti, specijaliteta koje ste stavljali kroz razna pozorišta, možete li mi reći kroz koju vrstu aktivnosti sam prošao?

Paul:

Pa, očigledna stvar za nas je bila da pokušamo da ga učinimo specifičnim što je više moguće. Dakle, jedan od Vanguard je ostao gornji GI teatar jer je sve to bila laparoskopska hirurgija, a nosači opreme su bili prilično veliki, konačan broj. Dakle, znali smo da ne želimo da donosimo instrumente iz drugih dijelova bolnice.

Dakle, skladištenje nije bilo problem ako bismo ga mogli ograničiti na 1 ili 2 specijalnosti, a mislim da je to podjednako važno i za medicinsko osoblje koje radi u pozorištima. Dakle, specijalnosti koje su dolazile u Vanguard bioskope su bile stvari poput plastične hirurgije, urološke hirurgije, hirurgije gornjeg GI i GI jer imaju prilično sličan unakrsni spoj, kao i barijatrijska hirurgija.

Chris:

U redu. I kako ste pronašli rad s timovima Vanguard i koliko su se dobro integrirali sa širim bolničkim timom?

Paul:

Raditi sa Vanguard bilo je zadovoljstvo, pravo zadovoljstvo. Mislim da su oni kao što sam rekao, plaćeni stručni štab, ali isto tako je i osnovni kadar koji imamo. Mislim da dolaze sa određenim stepenom motivacije da završe posao, i prvi put nakon dugo vremena vidjeli smo vrlo produktivne liste.

Chris:

I mislim da je ta produktivnost koju ste upravo opisali tamo zaista dobra samo da steknete uvid u to kako je prošao rad kroz zaostale stvari i u kojoj ste poziciji sada, zapravo, jer nije to mnogo prije nego što otvorite svoja potpuno nova pozorišta, pretpostavljam.

Paul:

Mislim da je možda zbog uspjeha Vanguard i činjenice da smo imali rezervne kapacitete na odjelima za prijem pacijenata, vrlo brzo postalo očito da ako bismo mogli samo da izgradimo još trajnija pozorišta na ovoj lokaciji, to bi bio odgovor na širenje populacije i ostati zelena, sigurna staza za pacijente. I mislim da po prvi put u cijeloj svojoj karijeri, radeći u početku sa Vanguard na ovoj stranici od Covida, a potom i nakon toga, da zapravo nemamo brige oko kreveta. Ranije smo imali možda 10 ili 15% pacijenata otkazanih na dan jer jednostavno nismo imali dovoljno kreveta.

Činjenica da je Vanguard bio u mogućnosti da instalira Vanguard jedinice ovdje tako brzo, i da smo bili u mogućnosti da nastavimo elektivnu operaciju nakon Covida, tada smo shvatili da nikoga ne otkazujemo zbog kreveta. Zatim, uspostavljanje nove zgrade pozorišta, čije je postavljanje trajalo samo dve i po godine. Riješili smo zaostatak i on se sada spustio na nivo kojim se može upravljati i radujemo se što ćemo ga riješiti.

Chris:

Odlično. Kako su ostali konsultanti našli da rade u pozorištima?

Paul:

Iskreno, pozorišta se čine manjim od nekih mejnstrim pozorišta, ali na kraju dana, potreban nam je samo pacijent na operacionom stolu, poslužavnik sa instrumentima i tri osobe, možda četiri osobe oko tog pacijenta. U mom slučaju radim laparoskopsku operaciju. Dakle, za laparoskopsku hirurgiju nam je potreban stack sistem u sali. Ali znate, prostor u izvođenju operacija nije bio problem.

Chris:

Pretpostavljam da se prilično naviknete na rad u timu. I osjećam se prilično samopouzdano, prilično brzo na toj osnovi.

Paul:

Mislim da je to izuzetno važno i da kada se hirurg uspostavi sa timom i kada vide iste članove, ili istu grupu ljudi koju viđaju, iz nedelje u nedelju, uvek postoji poverenje između anesteziologa i koliko dugo će to trajati uzmite, hirurga o tome šta je zadatak u rukama i pozorišnog osoblja koje ima poverenja u ono što hirurg od njih traži. A sve to doprinosi samo boljoj i boljoj efikasnosti i obavljanju više posla.

Chris:

O čemu se, na kraju krajeva, i radi, radi se o pomaganju pacijentima, zar ne? Dakle, nedeljama daleko od novih pozorišta. Prošlo je pet godina, mislim da ste ovdje radili na Vanguard. Dakle, bilo bi dobro da dobijete nekoliko razmišljanja o tome kako ste to otkrili u posljednjih pet godina i bilo kakva konačna razmišljanja, zaista…

Paul:

Mislim da će biti tužno kada ne dođem u Vanguard. Radujem se novim pozorištima, ali mislim da će mi nedostajati stara ekipa.

Chris:

To je dobro čuti i vjerovatno ćemo srezati tu malu rečenicu koju bih zamislio! Dakle, Paul, ima li još nekih završnih razmišljanja? Baš kao što se osvrnete na odluke koje su donesene i veliki posao koji ste obavili za pacijente ovdje u bolnici Solihull.

Paul:

Mislim da bi više trustova trebalo da razmotri Vanguard i možda će im, znate, programi i svjedočanstva dati samopouzdanje da osnuju Vanguard jedinicu. A ako im zaista treba dodatno pozorište, a nemaju medicinsko osoblje, onda je Vanguard idealan.

Chris:

U redu. Lijepo. To je bilo od velike pomoći. Hvala što ste razgovarali sa mnom.